Uništavanje plijesni

Plijesan ( penicile, aspergile) i gljivice predstavljaju uglavnom štetočine od kojih se najviše strahuje u gradđevinarstvu.
Pojavljuju se tamo gdje imaju povoljne uvjete za razvoj, a njihovom razvoju pogoduju dva osnovna uvjeta:

• podloga koja sadrži celulozu ( drvo i tapete)
• velika količina vlage

Prilagođena podloga se zapravo nalazi svuda, tako da je visoki stupanj vlage odlučujući faktor. Zato je kod pojave plijesni neobično važno eliminirati izvore prekomjerne vlage.

U unutarnjim prostorima su razlozi vlažnosti nedovoljno provjetravanje, loša izolacija zidova, prodor hladnoće, a u vanjskom području loša zaštita od atmosferskih utjecaja trajno vodi do pojave vlage na građevinskim elementima. Vlažnost drveta ispod 18% ne pogoduje stvaranju plijesni.

Tamo gdje se krovne, nosive grede moraju zaštiti od insekata i plijesni prema građevinskim propisima koriste se zaštitna sredstva za drvo na bazi soli borne kiseline.
U svim ostalim slučajevima pojavu plijesni treba spriječiti

• provjetravanjem i adekvatnim grijanjem
• uklanjanjem rashladnih mostova
• adekvatnom toplinskom izolacijom

Zaštita od plijesni koja se na tržištu može naći na bazi klornih lužina ili spojeva amonijaka predstavlja samo kratkoročno rješenje zaštite od plijesni i rezultira dugotrajnim, neugodnim mirisima.

A plijesan se pojavljuje uvijek iznova sve dotle dok se ne uklone izvori nastanka. Nikada nemojte kupovati zaštitna sredstva protiv plijesni s nejasnim načinom djelovanja- a uopće nemojte kupovati ona koja imaju oznaku «aktivni klor» ili «fungicidni dodaci».

Jednako dobro djeluju kućna sredtsva kao što su špirit ili aktivni kisik. I tu vrijedi pravilo ; zaštitne rukavice i dobra provjetrenost za vrijeme i poslije uporabe.

Zaštitni premazi koji trebaju štiti od plijesni sadrže dijelom i organske funcide, koji su također osporavani u pogledu zaštite zdravlja. Zapravo se ne bi smjeli koristiti u unutarnjim prostorima.

Sve boje na bazi vode sadrže uvijek mali udio fungicida( koji nisu uvijek deklarirani). Taj dodatak označava se kao «konzervans» i ne služi za građevinsku zaštitu već za konzerviranje već otvorenog pakiranja boje.
Upute za primjenu

Voditi računa o pridržavanju sigurnosnih uputa proizvođača.

Opasni sastojci

Sastojci u sredstvima za zaštitu od plijesni su osim otapala npr.: benzal-klorid, dihlofenamid, organski spojevi kositra, furmeciklox, ranije nazavan PCP.

Sredstva koja se baziraju na solima borne kiseline ali i na vodi manje su sklona emitiranju otrovnih sastojaka u okoliš i svakako imaju prednost prilikom izbora.

Zaključak

Kod nosivih dijelova gdje je svakako propisana građevinska zaštita treba koristiti sredstav na bazi soli borne kiseline, izbjegavati sredstva koja sadrže otapala , klor i proizvode sa spojevima amonijaka.

Ponekad je bolje plijesan tretirati poznatim kućnim sredstvima kao npr.:

• ocetnim esencijama
• mješavinom alkohola(97%) i salicilne kiseline (3%)- sve elemente možete kupiti u apoteci.

Štetno djelovanje gljivica i plijesni

Tko to nije sam vidio?

Tamne mrlje na tapetama, na zavjesama tuš kabine ili elasticnim fugama u kupaonici. Postoje takoder i ''pljesnive'' namirnice. Ove gljivice mogu predstavljati opasnost za naše zdravlje, mogu štetno djelovati na zidove kuce, mogu pokvariti namirnice ili ih cak i zatrovati.
Kod je rijec o drvetu moramo razlikovati izmedu pojave plijesni na zidovima i pojave gljivica koje razaraju drvo jer se preventivne mjere razlikuju u ova dva slucaja.

Svim je plijesnima i gljivicama potrebna vlaga za njihov razvoj. Stoga pojava ovih napasnika siguran je znak da se u prostoriji formira prevelika vlaga. Kod drveta ugroženi su oni dijelovi koji u sebi imaju preveliki udio vlage. S obzirom na vrstu drveta ovdje možemo govoriti o sadržaju vlage u visini od 28 do 32 posto.

Štetno djelovanje gljivica i plijesni na zdravlje covjeka uistinu je vrlo veliko. Spore ovih napasnika mogu kod ljudi koji boluju od alergija rezultirati pojavom kašlja, hunjavice, proljeva ili povracanae. S obzirom na vrlo malu velicinu spore se konstantno nalaze u zraku koji udišemo. Vec nekoliko stotina spora po kubicnom metru može se štetno odraziti na zdravlje covjeka.

No štetno djelovanje gljivica i plijesni nije samo vezano uz ljude koji boluju od alergija; ovi napasnici ako dospiju u ljudsko tijelo mogu u njemu rasti i razvijati se a smatra se da otrovi (mikotoksini) koji su proizvod plijesni i gljivica koje se razvijaju na namirnicama mogu prouzrociti rak.
No iako postoji vrlo veliki broj gljivica i plijesni ne možemo apsolutno generalizirati sve njih kao veliku opasnost za ljudsko zdravlje. Kad je u pitanju zdravlje covjeka cinjenica je da postoje vrlo opasne i manje opasne vrste gljivica i plijesni.

Prema podacima znanstvenih istraživanja poznato je preko 100000 vrsta plijesni i gljivica od kojih se od toga nekoliko stotina pojavljuje u stambenim prostorijama. Mi ih primjecujemo u našem stanu tek tada kad one mijenjaju boju jer im se promijene životni uvjeti u kojima se razvijaju.

Gljivice i plijesni pojavljuju se u mnoštvu razlicitih tonova boja: zelenoj, crnoj, sivoj, crvenoj pa i žutoj. Tijekom svog razvijanja one stvaraju sjeme (s obzirom na vrstu stvaraju spore ili konide) koje je tako sicušno da se ne može zamijetiti golim okom.

Ove se spore u zraku mogu formirati u milijunskim kolicinama i na taj se nacin (zrakom) dalje prenose. Zajedno s toplinom, vlagom i hranidbenom podlogom one stvaraju nova gljivicna gnijezda koja onda dalje proizvode milijunske kolicine novih spora.
Plijesni je potrebno ukloniti
Potrebno je isto tako ukloniti i vlagu koja je pretpostavka da se plijesni mogu razvijati.
Cak i ako plijesni u potpunosti uklonimo - bez da uklonimo i glavni razlog njihove pojave (vlagu) - one ce se brzo nakon toga ponovno pojaviti.
Gljivice na drvenoj podlozi
Razlikujmo pojmove: plijesni - modra gljivica - kucna gljiva!
Kad govorimo o gljivicama i plijesnima na drvetu moramo razlikovati plijesni od gljivica koje razaraju drvenu masu.

Buduci da u ovom dijelu teksta obradujemo samo plijesni onda cemo gljivice koje razaraju drvo - modru gljivicu i kucnu gljivu - staviti u odvojenu temu buduci da se preventivne mjere i zaštita od njih razlikuje od mjera zaštite i sprjecavanja nastajanja plijesni.
Nemojmo zamijeniti pojmove: maglicasto crnilo i plijesni?!
''Fogging efekt'' (maglicasto crnilo) - iznenadna pojava crnih naslaga u našem stanu.
Kad nam se na zidovima pojave crne mrlje odmah pomislimo na gljivice i plijesni. Manja poznata opasnost koja se posljednjih godina sve cešce spominje je tkz. ''fogging efekt'' ili kako ga neki zovu maglicasto crnilo.

Kod ove pojave najprije se zamijete crne mrlje na vanjskim zidovima, kosinama krova kao i u blizini radijatora i cijevi sustava za grijanje.

Što uciniti u slucaju pojave plijesni u stanu? Sredstva protiv plijesni

Najucinkovitiji i najpogodniji (visokoucinkovit uz relativno male nuspojave) je stopostotni alkohol (koristiti najmanje to-postotni etanol). Za nanošenje na vlažna mjesta potrebno je koristiti najmanje 80-postotni alkohol buduci da ga razblaži vec vlaga na koju se nanosi.

Druga sredstva za suzbijanje plijesni i gljivica koja su vrlo poznata ali se njihova upotreba ne može tako opcenito preporuciti, su 5-postotna otopina vodikova peroksida (nije tako ucinkovita kao etanol), 5-postotna otopina amonijaka (snažno djeluje na dišne organe) i kucanska sredstva za cišcenje s ''aktivnim klorom'' (štetno djeluju na zdravlje covjeka).
Silikonom protiv plijesni
Silikonske fuge u kupatilu potrebno je ukloniti samo ukoliko su se plijesan i gljivice snažno razvile. Ako se radi o ''svježe'' formiranim mrljama plijesni mogu ce je upotrijebiti odredena sredstva za suzbijanje plijesni koja se mogu kupiti u trgovinama i drogerijama.

U pravilu ''terapija'' ovim sredstvima mora se u više navrata ponavljati dok plijesan u potpunosti ne nestane.

Inace: silikonske fuge moguce je uklanjati posebnim alatom (npr. nožem za rezanje tepiha), zatim podlogu dobro i temeljito mehanicki ocistiti, zatim podlogu ocistiti alkoholom (acetonom) kako bi se uklonile mrlje masti i tek nakon ovakve obrade potrebno je na spojeve nanijeti silikon za sprjecavanje plijesni.

Dubina fuga trebala bi biti za jednu trecinu manja od širine fuga ... drugim rijecima receno: maksimalna dubina fuge treba iznositi najviše 2/3 širine fuge. Na taj nacin uštedjet cemo silikon, produžiti mu vijek trajanja i povecati mu elasticnost.
Materijal za fugiranje potrebno je nanijeti na podlogu ali na taj nacin da glavnu podlogu fuge cine dva susjedna ruba ali ne i prostor ispod fuge - naime kako masa za fugiranje ne bi bila preduboka (2/3 širine fuge) ispod se može staviti umjetni plasticni materijal kao ispuna na koji se onda nanosi masa za fugiranje.

Masu za fugiranje potrebno je nanositi ravnomjerno pod istim pritiskom a površinu fuge zatim izravnati vlažnom žlicicom ili lopaticom za izravnavanje ili možemo to uciniti jednostavno jednim prstom ruke na koju smo prije toga navukli plasticnu rukavicu.

Kako bismo imali ciste rubove s jedne i s druge strane možemo se poslužiti samoljepljivom vrpcom koju nakon nanošenja i izravnavanja fugirne mase možemo opet ukloniti pazeci pri tome da ne oštetimo glatke rubove same fugirne mase.

Kod izravnavanja fugirne mase treba vrlo dobro paziti da gornja površina bude bez udubljenja kako se u njima ne bi nakupljala voda ... inace bi se plijesan opet mogla pojaviti (bez obzira na fungicidna svojstva silikona).
Plijesan na drvenoj podlozi
Sprjecavanje pojave gljivica i plijesni uglavnom se sastoji u uklanjanju vlage i sušenju drvene podloge. Plijesan i gljivice prodiru u drvenu masu najviše do 1 mm dubine.

Cim se drvena masa isuši (prestane biti vlažnom), plijesan se prestaje razvijati i prestaje rasti, a micelij gljivica jednostavno je tada ukloniti (pomocu cetke ili možda izbrusiti gornji sloj drveta). Cesto iza plijesni ostaju mrlje koje se ponekad pojavljuju i nakon nanošenja drvenih lazura na gornju površinu.
Plijesan na zidovima
Kad je rijec o ''svježoj'' pojavi plijesni tada nam može pomoci dezinfekcija etanolom.
Ako je plijesan prisutna dulje vremena i dublje je prodrla u zid onda je tapete, boju na zidovima pa eventualno i žbuku potrebno ukloniti.

Ovdje na žalost ne možemo puno uciniti sa vec spomenutim sredstvima protiv plijesni jer ona prije svega štite površinske slojeve zidova. Stoga savjet glasi: skinimo tapete i boju - moramo li uklanjati i dublje slojeve na zidu vidjet cemo nakon što zidovi budu potpuno ''goli''. Površine koje je napala plijesan potrebno je temeljito ukloniti.
Još nekoliko savjeta o zaštiti napadnutih površina
Za zaštitu napadnutih površina od plijesni mogu se koristiti anorganski materijali, naravno ako i dalje postoji opravdana opasnost od pojave vlage u prostoriji.

Ovdje prije svega mislimo na upotrebu vapnene žbuke, licenje površina vapnom i upotrebu mineralnih boja (silicat je boja za unutarnje površine, doduše nešto je skuplja no zato propušta vodenu paru i anorganska je tvar).

Na kriticna (napadnuta) mjesta nemojte stavljati tapete jer one predstavljaju dobro hranidbeno tlo za spore, no ako to ipak iz nekog razloga (vizualnog) morate uciniti onda radije upotrijebite tanke papirne tapete koje ne sadrže umjetne tvari.

Buduci i da zidovi izgradeni od anorganskih materijala mogu predstavljati podlogu za plijesan zbog cinjenice da se u svakom stanu stvara prašina odmah moramo još jednom ponoviti: Sprjecavanje formiranja vlage u prostoriji osnovni je preduvjet u sprjecavanju nastajanja plijesni i gljivica!

U normalnoj situaciji dovoljno je prostoriju ispravno zagrijavati i prozracivati i na taj nacin izbjeci cemo vlagu i eliminirati stvaranje plodnog tla za plijesni (pod normalnom situacijom ne podrazumijevamo eventualno postojanje oštecenja zgrade ili zidova ili postojanje toplinskih mostova).
No što je to onda normalna situacija? Pod normalnom situacijom u stanu mislimo na sljedece komponente:

Dostatna velicina stambenog prostora po osobi u stanu kako bi se na taj nacin osigurala dovoljna kolicina svježeg zraka koji ukupnu stvorenu kolicinu vlage može vezati na sebe.

Dostatna temperatura vanjskih površina zidova, jer dokle god je temperatura zidova samo 4 °C ispod temperature prostora na zidovima se nece kondenzirati vlaga. Kako bi se ova temperatura održala zidovi moraju biti suhi i toplinski dobro izolirani, a isto to pravilo vrijedi i za pod i strop.

Zidovi i strop u stanu moraju biti u stanju upijati vlagu. Površine zidova moraju biti ''otvorene'' kako vodena para ne bi mogla samo prolaziti kroz njih nego se u njima neko vrijeme i zadržati (sposobnost pohranjivanja vodene pare).
Jednostavnijim rijecima:

Kad se u stanu pojavi vodena para što ce se s njom dogoditi? Namještaj je ''tapeciran'' umjetnim materijalom, na zidovima se nalaze vinilne tapete, strop je od cvrstog betona a na podu se nalaze PVC podne obloge - vodena para se u ovoj situaciji nagomilava i dolazio do zasicenja, okolina je ne može apsorbirati i ona se pocinje zadržavati na hladnijim dijelovima zidova.

No, kako bismo omogucili vlazi da se ponovno vrati u prostor potrebna nam je energija - puno više energije nego što nam treba kako bismo postigli izjednacenje razlicitih omjera vlage (na primjer vlaga na zidovima i vlaga u zraku u prostoriji).
Oprez sa sanacijom gljivica i plijesni
Sanacija gljivica i plijesni u stanu skriva iza sebe cijeli niz stupica. Tako na primjer postoji opasnost da nestrucnim saniranjem plijesni spore proširimo po cijelom stanu i na taj nacin šteta bude veca od koristi.

Ako niste sigurni što radite ili nemate odgovarajucih sredstava za borbu protiv plijesni i gljivica obratite se strucnoj osobi i u svezi savjeta ali i konkretne pomoci - neka strucna osoba dode u stan i na licu mjesta poduzme mjere preventive i/ili konkretne sanacije.

Tako na primjer, ako su tapete na zidovima napadnute od plijesni onda je mrlje potrebno precizno opticki detektirati i cijelu napadnutu površinu tapeta temeljito ukloniti - preostale plijesni i gljivice na podu i zidovima moguce je u tom slucaju ukloniti specijalnim usisivacem (usisivacem koji sadrži filtar protiv polena).

Plijesni u stanu

Faktori bitni za razvitak plijesni u stanu

Kako bi se plijesni i gljivice formirale i razvijale u stanu potrebno im je nekoliko preduvjeta.

Za razvitak im je potrebno sljedece:

- odredena kolicina vlage
- odredena temperatura okoline
- kontakt s kisikom
- odredeno plodno tlo
Opcenito je poznato da je za stvaranje i preživljavanje plijesni i gljivica neophodno postojanje vlage.

Kad plijesan i gljivice pronadu mjesta s odgovarajucom kolicinom vlage onda im je za daljnji razvitak potrebna odredena temperatura; visina temperature nije tocno definirana jer ona prije svega zavisi od vrste napasnika - svaka vrsta gljivica zahtijeva drugaciju visinu temperature, no možemo reci da opcenito vrijedi sljedece:

minimalna temperatura krece se oko 0 °C (ispod ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no one ne odumiru).
optimalna temperatura za formiranje gljivicnih gnijezda i njihov razvitak je izmedu 25 i 30 °C.

maksimalna temperatura za formiranje i razvitak gljivica krece se izmedu 30 i 40 °C (iznad ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no ne odumiru).

Sve vrste gljivica za razvitak trebaju kisik, no nekim vrstama potrebna je vrlo mala kolicina kisika. No u svakom slucaju gljivice se ne mogu normalno razvijati ako im u potpunosti onemogucimo kontakt sa zrakom.
Gljivice se hrane organskim tvarima kao što su šecer, škrob, bjelancevine i masti. Neke posebne vrste gljivica hrane se i ligninom i celulozom, dakle tvarima koje se nalaze u sastavu drvene mase. Ipak gljivice i plijesni zadržavaju se samo na površini i ne prodiru više od 1 mm u dubinu drvene mase.

Papir
Materijali od papirne mase kao što su tapete, knjige i papirna ambalaža s obzirom na svoj kemijski sastav pogodni su manje ili više kao hrana gljivicama. Ljepila za tapete koja se koriste u uredenju stambenih prostora cesto sadrže škrob i bjelancevine. Poglavito tapete sa sadržajem drvenih vlakana sadrže i ove ugljikohidrate kojima se hrane gljivice.

Boje
Kao hrana gljivicama služe dodaci bojama kao što su omekšivaci, ''tenside'' i sl. Cesto je razgradnja ovih tvari povezana sa gubitkom cvrstoce površinskog sloja premaza.
Žbuka
Plemenita žbuka sa sadržajem sinteticke smole takoder predstavlja plodno tlo za razvitak gljivica kao što je to slucaj sa premazima boje na zidovima. I disperzije kao dodaci mortu mogu unositi odredene supstance u žbuku.

Mineralne žbuke takoder mogu sadržavati supstance kojima se hrane gljivice: svaka mješavina suhog morta sadrži (potrošaci ih ne zamjecuju) dodatke na bazi celuloze i škroba kao što može sadržavati i druge dodatke koji pojacavaju aktivnost tekucina.

Kad govorimo o ovim dodacima treba reci da se radi o kolicinama od 0,1 do 0,3%.

Tekstil i koža
Odjeca i tekstilne podne obloge (tepisi), ali i vuna ili koža predstavljaju plodno tlo za gniježdenje i razvitak plijesni i gljivica.

Sinteticki materijali
Postoji nekoliko vrsta gljivica koje napadaju i sinteticke materijale. Doduše cisti polimerni materijali ne predstavljaju plodno tlo za prehranu gljivica ali zato se gljivice mogu hraniti dodacima u njima kao što su omekšivaci i slicna sredstva.
Vlaga u novogradnji
Stanari u stambenim prostorima u novogradnji cesto su konfrontirani s problemima vezanim uz pojavu vlage. Cinjenica je da se tijekom gradnje objekata utroši ogromna kolicina vode (na primjer u mortu, žbuci i estrihu) i stoga je prostorije u novogradnji potrebno pojacanim grijanjem (naravno uz povecane financijske troškove) dobro isušiti.

Stanari veliku pozornost trebaju obratiti na postojece vlažne mrlje na zidovima ili stropu, u nekim zemljama clanicama Europske Unije podstanari mogu zatražiti i odredeno smanjenje stanarine (10 do 20 posto) u ovakvim situacijama odnosno ako useljavaju u stan u novogradnji koji zahtijeva pojacano zagrijavanje zbog isušivanja zidova.

U svakom slucaju svejedno radi li se o vlasnicima stana ili podstanarima stan u novogradnji zahtijeva temeljito uklanjanje vlage a to se najbolje postiže pojacanim provjetravanjem i zagrijavanjem.
Ispravno provjetravanje i zagrijavanje prostorija
Vlastitim ispravnim ponašanjem i pravilnim održavanjem stana stanari mogu uvelike doprinijeti u sprjecavanju pojave gljivica i plijesni kao i opcenito sprijeciti stvaranje uvjeta za njihov razvitak.

Ispravnim provjetravanjem i zagrijavanjem moguce je u znatnoj mjeri vlagu držati u okvirima dozvoljene granice. Relativna vlaga zraka u stanu trebala bi trajno ostati u granicama od 65 do 70 posto.

Vrlo je važno da vlagu koju stvaraju odredene aktivnosti u stanu (na primjer vlaga koju proizvodi ljudsko tijelo, tuširanje, kuhanje, pranje) redovito odvodimo vani i to redovitim provjetravanjem prostorija.
Hladni zrak i provjetravanje
Hladni vanjski zrak koji tijekom prozracivanja dospije u unutarnje prostorije, onda kasnije tijekom zagrijavanja na sebe veže vlagu koja onda skupa s istim toplim zrakom napušta prostoriju.

Hladni vanjski zrak nakon ulaska u toplu prostoriju u stanju je sasvim dobro isušiti prostor - cak i tijekom kišovitog vremena.

Što je zrak hladniji utoliko više može na sebe vezati vodene pare. Stoga je provjetravanjem hladnim zrakom tijekom zime moguce ukloniti više vlage iz prostorije nego tijekom ljeta.
Vlaga i provjetravanje
Uklanjanje vlage iz unutarnjih prostorija provjetravanjem temelji se na cinjenici da topli zrak može ''vezati'' odredenu kolicinu vlage na sebe a kolicina vlage koju on veže ponajprije zavisi od njegove temperature.
Maksimalna kolicina vodene pare u zraku snažno raste s porastom temperature. Topli zrak uz jednaku relativnu vlažnost sadrži puno više vode nego hladni zrak. Vanjski hladni zrak tijekom zime sadrži vrlo malo vode cak iako mu je relativna vlažnost vrlo visoka.

Zrak je dakle u stanju ''primiti'' puno više vode odnosno vlage ako je zagrijan. Ovo svojstvo stoga možemo iskoristiti kako bismo se provjetravanjem riješili ne samo potrošenog i ustajalog toplog zraka nego kako bismo se na taj nacin riješili i vlage.

Tako na primjer ako vanjski zasiceni zrak temperature od 5 °C pustimo u neki unutarnji prostor a zatim ga zagrijanog do temperature od 20 °C i s relativnom vlagom od 60% ponovno vratimo vani, tada smo uz svaki kilogram zraka vani transportirali sljedecu kolicinu vlage: 8,7 - 5,5 = 3,2 g.

Ovdje dakle sasvim precizno možemo vidjeti koliku kolicinu vlage koju na ovaj nacin možemo ''poslati'' vani.

Vlaga i njena definicija

Šta je vlaga?

APSOLUTNA VLAŽNOST ZRAKA - maksimalna kolicina vodene pare koju može primiti 1m³ zraka (u gramima). Apsolutna vlažnost zraka raste s porastom temperature (-> vece isparavanje).

SPECIFICNA VLAGA ZRAKA jest broj grama vodene pare u 1kg vlažnog zraka.

RELATIVNA VLAGA ZRAKA je broj koji pokazuje odnos izmedu količine vodene pare koja stvarno postoji u zraku u nekom trenutku i maksimalne količine vodene pare koju bi taj zrak na toj temperaturi mogao primiti da bi bio zasićen.

Pothladena voda u atmosferi je voda koja ostaje u tekućem stanju i ispod 0°C.

Dnevni hod relativne vlage obratan od dnevnog hoda temperature –> relativna vlaga zraka najveca je ujutro, a najmanja poslije podne, kad je temperatura najviša.