Plijesni u stanu

Faktori bitni za razvitak plijesni u stanu

Kako bi se plijesni i gljivice formirale i razvijale u stanu potrebno im je nekoliko preduvjeta.

Za razvitak im je potrebno sljedece:

- odredena kolicina vlage
- odredena temperatura okoline
- kontakt s kisikom
- odredeno plodno tlo
Opcenito je poznato da je za stvaranje i preživljavanje plijesni i gljivica neophodno postojanje vlage.

Kad plijesan i gljivice pronadu mjesta s odgovarajucom kolicinom vlage onda im je za daljnji razvitak potrebna odredena temperatura; visina temperature nije tocno definirana jer ona prije svega zavisi od vrste napasnika - svaka vrsta gljivica zahtijeva drugaciju visinu temperature, no možemo reci da opcenito vrijedi sljedece:

minimalna temperatura krece se oko 0 °C (ispod ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no one ne odumiru).
optimalna temperatura za formiranje gljivicnih gnijezda i njihov razvitak je izmedu 25 i 30 °C.

maksimalna temperatura za formiranje i razvitak gljivica krece se izmedu 30 i 40 °C (iznad ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no ne odumiru).

Sve vrste gljivica za razvitak trebaju kisik, no nekim vrstama potrebna je vrlo mala kolicina kisika. No u svakom slucaju gljivice se ne mogu normalno razvijati ako im u potpunosti onemogucimo kontakt sa zrakom.
Gljivice se hrane organskim tvarima kao što su šecer, škrob, bjelancevine i masti. Neke posebne vrste gljivica hrane se i ligninom i celulozom, dakle tvarima koje se nalaze u sastavu drvene mase. Ipak gljivice i plijesni zadržavaju se samo na površini i ne prodiru više od 1 mm u dubinu drvene mase.

Papir
Materijali od papirne mase kao što su tapete, knjige i papirna ambalaža s obzirom na svoj kemijski sastav pogodni su manje ili više kao hrana gljivicama. Ljepila za tapete koja se koriste u uredenju stambenih prostora cesto sadrže škrob i bjelancevine. Poglavito tapete sa sadržajem drvenih vlakana sadrže i ove ugljikohidrate kojima se hrane gljivice.

Boje
Kao hrana gljivicama služe dodaci bojama kao što su omekšivaci, ''tenside'' i sl. Cesto je razgradnja ovih tvari povezana sa gubitkom cvrstoce površinskog sloja premaza.
Žbuka
Plemenita žbuka sa sadržajem sinteticke smole takoder predstavlja plodno tlo za razvitak gljivica kao što je to slucaj sa premazima boje na zidovima. I disperzije kao dodaci mortu mogu unositi odredene supstance u žbuku.

Mineralne žbuke takoder mogu sadržavati supstance kojima se hrane gljivice: svaka mješavina suhog morta sadrži (potrošaci ih ne zamjecuju) dodatke na bazi celuloze i škroba kao što može sadržavati i druge dodatke koji pojacavaju aktivnost tekucina.

Kad govorimo o ovim dodacima treba reci da se radi o kolicinama od 0,1 do 0,3%.

Tekstil i koža
Odjeca i tekstilne podne obloge (tepisi), ali i vuna ili koža predstavljaju plodno tlo za gniježdenje i razvitak plijesni i gljivica.

Sinteticki materijali
Postoji nekoliko vrsta gljivica koje napadaju i sinteticke materijale. Doduše cisti polimerni materijali ne predstavljaju plodno tlo za prehranu gljivica ali zato se gljivice mogu hraniti dodacima u njima kao što su omekšivaci i slicna sredstva.
Vlaga u novogradnji
Stanari u stambenim prostorima u novogradnji cesto su konfrontirani s problemima vezanim uz pojavu vlage. Cinjenica je da se tijekom gradnje objekata utroši ogromna kolicina vode (na primjer u mortu, žbuci i estrihu) i stoga je prostorije u novogradnji potrebno pojacanim grijanjem (naravno uz povecane financijske troškove) dobro isušiti.

Stanari veliku pozornost trebaju obratiti na postojece vlažne mrlje na zidovima ili stropu, u nekim zemljama clanicama Europske Unije podstanari mogu zatražiti i odredeno smanjenje stanarine (10 do 20 posto) u ovakvim situacijama odnosno ako useljavaju u stan u novogradnji koji zahtijeva pojacano zagrijavanje zbog isušivanja zidova.

U svakom slucaju svejedno radi li se o vlasnicima stana ili podstanarima stan u novogradnji zahtijeva temeljito uklanjanje vlage a to se najbolje postiže pojacanim provjetravanjem i zagrijavanjem.
Ispravno provjetravanje i zagrijavanje prostorija
Vlastitim ispravnim ponašanjem i pravilnim održavanjem stana stanari mogu uvelike doprinijeti u sprjecavanju pojave gljivica i plijesni kao i opcenito sprijeciti stvaranje uvjeta za njihov razvitak.

Ispravnim provjetravanjem i zagrijavanjem moguce je u znatnoj mjeri vlagu držati u okvirima dozvoljene granice. Relativna vlaga zraka u stanu trebala bi trajno ostati u granicama od 65 do 70 posto.

Vrlo je važno da vlagu koju stvaraju odredene aktivnosti u stanu (na primjer vlaga koju proizvodi ljudsko tijelo, tuširanje, kuhanje, pranje) redovito odvodimo vani i to redovitim provjetravanjem prostorija.
Hladni zrak i provjetravanje
Hladni vanjski zrak koji tijekom prozracivanja dospije u unutarnje prostorije, onda kasnije tijekom zagrijavanja na sebe veže vlagu koja onda skupa s istim toplim zrakom napušta prostoriju.

Hladni vanjski zrak nakon ulaska u toplu prostoriju u stanju je sasvim dobro isušiti prostor - cak i tijekom kišovitog vremena.

Što je zrak hladniji utoliko više može na sebe vezati vodene pare. Stoga je provjetravanjem hladnim zrakom tijekom zime moguce ukloniti više vlage iz prostorije nego tijekom ljeta.
Vlaga i provjetravanje
Uklanjanje vlage iz unutarnjih prostorija provjetravanjem temelji se na cinjenici da topli zrak može ''vezati'' odredenu kolicinu vlage na sebe a kolicina vlage koju on veže ponajprije zavisi od njegove temperature.
Maksimalna kolicina vodene pare u zraku snažno raste s porastom temperature. Topli zrak uz jednaku relativnu vlažnost sadrži puno više vode nego hladni zrak. Vanjski hladni zrak tijekom zime sadrži vrlo malo vode cak iako mu je relativna vlažnost vrlo visoka.

Zrak je dakle u stanju ''primiti'' puno više vode odnosno vlage ako je zagrijan. Ovo svojstvo stoga možemo iskoristiti kako bismo se provjetravanjem riješili ne samo potrošenog i ustajalog toplog zraka nego kako bismo se na taj nacin riješili i vlage.

Tako na primjer ako vanjski zasiceni zrak temperature od 5 °C pustimo u neki unutarnji prostor a zatim ga zagrijanog do temperature od 20 °C i s relativnom vlagom od 60% ponovno vratimo vani, tada smo uz svaki kilogram zraka vani transportirali sljedecu kolicinu vlage: 8,7 - 5,5 = 3,2 g.

Ovdje dakle sasvim precizno možemo vidjeti koliku kolicinu vlage koju na ovaj nacin možemo ''poslati'' vani.